Zadnje pismo za Milano
(prisjećanje na jedno davno prohujalo ljeto)
|
Nemoj mi zamirit ča nisan ustal-
Ma ja san samo jedan običan vilan.
Neće ti bit žal ča san prošal,
Aš nis niš ni prnesal.
Ča san i mogal - nebožji vahtarov sin.
I ovo ča ja pišin niš tebi ne znači.
Na ovin zajiku furmani i težaki,
Tebi to siguro i pači.
Tr plakat nećeš,
A i zač biš kad nismo bili jedno za drugo.
Moju priprostu mater bilo bi sran tvojih mehkih ruk.
Otac ne bi niš govorel,
A ja bin i prez toga se znal.
|
Manje poznate riječi: |
- ma=ali;
- vilan=čovjek iz šume, seljak;
- proć=proći;
- aš=jer;
- niš=ništa;
- prnest=donijeti;
- vahtar=čuvar pruge, željeznički radnik uopće;
- zajik=jezik;
- furman=vozar, kočijaš;
- težak=radnik, seljak, nadničar;
- pačit=smetati;
- siguro=sigurno;
- tr=pa;
- priprost=jednostavan, neuk;
- mehke=mekane;
- prez=bez;
- se=sve.
|
|
